tag:blogger.com,1999:blog-2869479815812506538.post2429720630982744773..comments2023-12-08T22:43:24.184+01:00Comments on TRAGOVI KA SOPSTVENOSTI: PRIRUČNIK O STRASTI - Emil SioranSFINGAhttp://www.blogger.com/profile/12295195416657089403noreply@blogger.comBlogger2125tag:blogger.com,1999:blog-2869479815812506538.post-44306011106055812072013-05-11T10:44:48.845+02:002013-05-11T10:44:48.845+02:00Danijele,
zahvaljujem se na ovom iskrenom komenta...Danijele, <br />zahvaljujem se na ovom iskrenom komentaru. <br /><br />Bog je bio toliko beskonačan i ispunjen da je poželeo da nešto stvori, i stvorio je svet, svetove, i stvorenja, ali sa takvom genijalnom idejom da je svima dao istu takvu mogućnost i radost stvaranja. Dao nam je slobodu koja je moguća jedino u davanju, poklanjanju darova, uzajamnosti i ljubavi. To je uslov stvaranja. Stvorio je razna stvorenja i čoveka po ugledu na sebe i ulio mu seme iste takve ideje, čekajući da se probudi i počne tragati za onim ispunjenjem koje bi prevladalo njegovu usamljenost. Usamljenost je samo posledica pada u ovaj svet, razbijenost, raspolućenost. Kad god otkrijemo nešto što ne možemo objasniti, izvan ili unutar nas, bliže smo ideji cilja i putovanja. Seme je bačeno. Na nama je da stvorimo uslove da proklija i razvije se.<br /><br /> <br /><br />SFINGAhttps://www.blogger.com/profile/12295195416657089403noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2869479815812506538.post-42703807490021492292013-05-10T23:14:21.087+02:002013-05-10T23:14:21.087+02:00"imam osećanje svoje totalne bezvrednosti.&qu..."imam osećanje svoje totalne bezvrednosti." ili ništavnosti o kojoj govori Gurdjieff, a koja je neophodna i koju ili u sebi osjećaš ili ne osjećaš uopće, ako pak osjećaš budeš sretan da barem postoji borba u tebi i sve dok postoji živ si, a tko će da prevlada to je već pitanje, borba je "vječna", tko poklekne mrtav je, a možda već i jesmo mrtvi svi do jednoga kako je to već Gurdjieff u Potrazi za čudesnim rekao "pogledaj na ulicu, svi ovi ljudi koje vidiš, mrtvi su". Strašna pomisao no istinita, mašine smo bez volje i jedino nas svjesna patnja može spasiti ili je jednostavno bolje zaklopiti oči i živjeti kao mase, odustati od borbe pošto život nema smisla jer tražiti u njemu smisao ionako ne bi imalo smisla.<br /><br />"Kada bih bio iskren trebalo bi da kažem da ne znam zašto živim" čitam sebe iako znam da dolazi od Ciorana.<br /><br />"Ima među ljudima i onih koji nisu sposobni da se uzdignu iznad animalnih ili biljnih životnih formi, pa je prirodno da čeznu za ljudskošću i obožavaju je. Ali oni što znaju kako s tim stvari stoje, teže za bilo čim drugim samo ne za tim da budu ljudi" Upravo to, no čemu onda težimo, šta je to čemu težimo, ima li ono bivstvo, ni sami ne znamo. Znamo samo za osjećaj, poriv srca, dok nam se um smije. Poznat mi je taj poriv srca o kojemu Pascal piše. I da, "istina" je o čemu ovdje Cioran piše mogu ga razumijeti. Ono Nietzscheovo (i sam Cioran je pod njegovim utjecajem) "čovjek je nešto je nešto što mora biti prevladano, šta ste vi učinili da ga prevladate?"<br /><br /><br />"Nedostatak svih ljudi je što čekaju da žive," Nedostatak "svih" ljudi je što više nemaju za šta živjeti niti za šta umrijeti, nedostatak svih ljudi je što ne žive i što životom nazivaju ono što život nije stoga (nije čovjekov život pogreška kao što je u to bio uvjeren Schopenhauer, već je način na kojeg vodimo život pogreška).<br /><br />"Zašto žene ne pišu? Zato što mogu da plaču kad god hoće." <br />Blago ženama, barem se isplaču, no previše plakanja ne mora značiti da je znak velike patnje. Mi muški u vlastitoj ozbiljnosti "ne možemo" plakati (ja osobno ne plačem kad mi je teško) no iako ne plačem patim, patim toliko da ne poznajem suze, moje suze su tišina i samoća oko mene, nema većih suza nego što su to one.<br /><br />Danijelnoreply@blogger.com