tag:blogger.com,1999:blog-2869479815812506538.post911363079608674197..comments2023-12-08T22:43:24.184+01:00Comments on TRAGOVI KA SOPSTVENOSTI: Ivo Andrić - STAZE, LICA, PREDELISFINGAhttp://www.blogger.com/profile/12295195416657089403noreply@blogger.comBlogger3125tag:blogger.com,1999:blog-2869479815812506538.post-81864119188368215642011-02-19T18:28:48.057+01:002011-02-19T18:28:48.057+01:00ZNAKOVI PORED PUTA
"Sve što je ikada samo t...ZNAKOVI PORED PUTA<br /><br /><br />"Sve što je ikada samo taklo oči, usne i ruke moje, sve je u mojoj svesti živo i svetlo na tamnoj pozadini ove patnje. Raskoš i lepota života žive neuništivo u meni."<br /><br />"U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne ume mrzeti".<br /><br />"Život nam vraća samo ono sto mi drugima dajemo."<br /><br />"Čini mi se kad bi ljudi znali, koliko je za mene napor bio živeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osećanja da me požale".<br /><br />"Bojati se ljudi, znači činiti krivo Bogu. Strah od ljudi možda i potiče otud što smo se nekad ogrešili o božiji princip. Čovek u kome ima živa duša ne bi, logički, trebalo da se boji ljudi ni ičega ljudskog."<br /><br />"U ovom društvu podjednako patimo svi, i žene i muškarci, samo su uloge podeljene, i to otprilike ovako: Kad mi patimo zbog žena, to je gotovo redovno zbog toga što žene nisu onakve kakve bismo mi želeli da su. Kad žene pate zbog nas, to je uvek stoga što smo ovakvi kakvi jesmo. Ali, što je glavno, patimo svi i mučimo se često, dugo, svirepo i besmisleno".<br /><br />"Samo aktivni ljudi i njihova borbenost i bezobzirnost pokreću život napred, ali ga samo pasivni ljudi i njihova strpljivost i dobrota održavaju i čine mogućim i podnošljivim"<br /><br />"Ne smrt, zaborav rešava sve. Zaborav, i to ne samo pojmova, reči i lica, nego svega što postoji i živi. Zaborav tela i zaborav vremena. Zaborav, da bi se moglo predahnuti i živeti dalje u telu bez sećanja, sa duhom bez imena. Zaborav, smrt sa pravom na nadu"<br /><br />"Živeti u strahu, u kajanju, u stalnom strahu od straha, ne moći oka sklopiti i ne moći dušom danuti, i pri svemu tome raditi i smejati se i razgovarati, to znači za ljude kao ja živeti i uspevati među svetom."<br /><br />"Dođe vreme kad se čovek nađe pred mračnim, neprelaznim jazom koji je godinama, polagano i nesvesno, sam sebi kopao. Napred ne može, natrag nema kud. Reči nestalo, suze ne pomažu; sramota ga da jaukne; a i koga da zove? Ne seća se pravo ni svoga imena. Tada vidi čovek da na zemlji postoji samo jedno istinsko stradanje, to je: muka nemirne savesti"<br /><br />"U prvoj polovini života čovek želi i radi ono čega će se u drugoj polovini stideti i odricati, a druga polovina mu prođe u uzaludnim pokušajima da se popravi ili bar zataška ono što se radilo u prvoj. Tako se na kraju sve potire i svodi na nulu. Ostaju samo kajanje i stid."<br /><br />"Budite nepoverljivi prema sebi, svojim osećanjima i raspoloženjima. Budite nepoverljivi prema sebi pa nećete imati potrebe da budete preterano nepoverljivi prema celom ostalom svetu. A time ćete biti bolji, pravedniji, svima prijatniji, i sami sebi lakši. Čim osetite opštu zlovolju prema svetu i nepoverenje prema ljudima, više nego što je to razumno opravdano i potrebno, odmah budite na oprezu, ali prema samom sebi, i obratite pažnju na svoju unutrašnjost, jer to je najbolji znak da nešto u vama nije u redu"<br /><br />"Tražeći ono što mi treba, a što ni sam ne znam tačno šta je, išao sam od čoveka do čoveka, i video sam da svi zajedno imaju manje nego što imam ja koji ništa nemam, i da sam kod svakoga ostavio ponešto od onoga što nemam i što tražim. – Ostaćeš potpuno sam i neće ti biti potrebno da umreš!"<br /><br />"Ko uspe da pronikne tišinu i dozove je njenim pravim imenom, taj je postigao najviše što smrtan čovek može postići. Ona nije više za njega ni hladna ni nema, ni pusta ni strašna, nego mu služi i nalazi mu se u svakoj nevolji, kao onom junaku iz narodne pesme vila, koju on uhvati za kose i posestrimi i obaveže zauvek. Ko uspe da zagreje i oživi samoću, taj je osvojio svet."<br /><br />"Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočaranjem, pa ma kako teško ono bilo"SFINGAhttps://www.blogger.com/profile/12295195416657089403noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2869479815812506538.post-54586744277811728522011-02-19T00:11:29.644+01:002011-02-19T00:11:29.644+01:00Potpuno si u pravu, draga Liv, čitajući Andrića, u...Potpuno si u pravu, draga Liv, čitajući Andrića, uvek mi sećanja nagrnu, i skorašnja, i davnašnja. Mada, važi i obratno: kad mi izlivi sećanja davnašnjih iskustava zaprete preispitivanjem, ja odmah potražim Andrića. Ne da bi se lakše podigla, već da bih se lakše spustila. Njegova duhovnost diže kad si u padu, i spušta kad si odleteo previsoko.<br /><br />Kad god čitam Andrića, razumevanja tada dolaze u onu ravan prihvatanja života, čini mi se,i bez učešća razuma.... Ja ga jednostavno osećam u impuslu života, koji ume da bude i jednostavan i složen, i u isto vreme, složen u jednostavnosti i jednostavan u složenosti.... Andrićeva duboka misao ne liči na filozofiju, iako je veoma filozofska, ona jednostavno liči na ŽIVOT... I u tome je njena veličina. <br /><br />I ove zadnje reči, dovoljno govore, koliko smo zagledani u drugu obalu, u nadu da ćemo uspeti da pronađemo sebe u ovoj smutnoj vrtoglavosti ubrzanog vremena.<br /><br />"Naposletku, sve čim se ovaj naš život kazuje — misli, napori, pogledi, osmesi, reci, uzdasi — sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada i premosti: nered, smrt ili nesmisao. Jer, sve je prelaz, most čiji se krajevi gube u beskonačnosti, a prema kom su svi zemni mostovi samo dečije igračke, bledi simboli. A sva je naša nada s one strane."SFINGAhttps://www.blogger.com/profile/12295195416657089403noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2869479815812506538.post-73205664531162433272011-02-18T17:29:40.848+01:002011-02-18T17:29:40.848+01:00E moja prijateljice.Svratim kod tebe tu i tamo i u...E moja prijateljice.Svratim kod tebe tu i tamo i uvek zateknem brdo sa kojim se trebam uhvatiti u kostac. Izbor je svaki put lep i vredan pazljivog iscitavanja, pa makar nesto od toga bilo procitano.<br /><br />Gustina Andricevih misli pogotovo trazi brizljivost citanja i spremnost upijanja te bujice bisera. Onda se naravno rastuzim. Setim se ostalih blistavih pera i pomislim kako nikada necu moci dosegnuti te visine.Nismo svi sposobni na takav nacin preneti osecanja i misli na papir,precizno istkati mrezu kao sto je pauk plete,ili izvesti cipku,ili neki vez.A osecanja su nam mozda isto bogata, pogledi i vidici slicni, misao se najcesce poklapa. <br /><br />Zato imamo srecu da su nam dostupna dela onih ljudi koji to umeju.Citajuci njih kao da ponovo prezivljavamo i potvrdujemo svoja iskustva,jer ih na odreden nacin secanjima provlacimo kroz ovakve tekstove.L2https://www.blogger.com/profile/06517008895674844450noreply@blogger.com