HIMNA - Novalis

Himna 

Mora li se uvijek jutro vratiti?

Ne prestaje li nikad sila zemaljska?

Nesretna djelatnost troši

Nebesku rumen noći?

Hoće li ikada tajna žrtva ljubavi

Vječito goreti?

Odmjereno bješe

Svijetlu njegovo vrijeme

I bdijenju.

Ali moć je noći izvan vremena,

Vječito je trajanje sna.

Sveti snu!

Ne usrećuj previše rijetko

One koji su noći posvećeni

U svagdanjem zemaljskom radu.

Samo te luđaci ne prepoznaju

I ne znadu ni za kakav san

Osim u sjeni,

Koju na nas bacaš, sažalno

U onom sumračju

Istinske noći.

Oni te ni ne osjećaju

U zlatnoj bujici grožđa,

U čudesnom ulju

Bademova stabla

I smeđem soku maka.

Oni ne znaju

Da si to ti,

Koji oblijetaš grudi

Nježne djevojčice

I od krila njenog stvaraš nebesa.

Ne slute,

Da iz starih priča,

Otvarajuć nebo, ti se približavaš

I nosiš ključ

Za stanove blaženih,

Šutljivi vjesniče

Beskrajnih tajna.