понедељак, јануар 09, 2012

MAĐARSKI HIPERION - Bela Hamvaš




François Lelong


OSAMNAESTO PISMO

Čovek počinje da živi otpozadi. I zato završava tamo gde je trebalo da započne. Posle mnogih suvišnih stvari konačno se približava nečemu i kada se približi, umire. Ima onih koji se ranije približe, ali ti ranije i umiru. Ko je radio ikada drugačije? Postojao je jedan narod, Grci, on je, kažu, dugačiji. Grci u kojima je smišljeno sve ono dobro što je bilo loše i sve ono lepo što je bilo gnusno i u njima je pretvoreno u radost sve od čega se ikada patilo. Tako su oni postali narod sna. Tako to traje dve hiljade godina. Možda je to njih dostojno? Ni s jednim narodom nije se moglo uraditi to do li s njim. Niko ne bi mogao podneti da se sve to prosanja u njemu dve hiljade godina. Kada god bih se mašio Grka, uvek sam hvatao svoj san. A tako je prolazio svako. Bili su savršen narod, kako bi inače mogli podneti sve ono veliko koje je drugde bilo maleno? Savršen narod, kao što je savršeno sve što su nam ostavili. Ali više niko ne zna šta je tu san. Ni nauka o njima nije ništa drugo do istorija snova čovečanstva, svaki slog, svako slovo, parče keramike, odlomak kamena svetinja su, jer su prožeti snom čovečanstva. A ja sam neugasivo žedan stvarnosti.

I ja sam svoje najlepše snove uneo u njih, svaki svoj gubitak dobio sam u njima i svaku svoju strast odradovao sam u njima. Njihovi bogovi moji su bogovi, njihova čistota je moja čistota, njihova vedrina je moja vedrina, vedrina koja strahovito blista, podnevna. Šta je ta vedrina? Smešak koji je u svakom trenu spreman da lepo umre kad već ne ume lepo da živi. U smrti se ne može propasti. Ono u čemu čovek propada jeste sramota. Nisam propao onda kada sam umro, nego kada sam napustio sakralnu čistotu koja postoji u svakom čoveku.

Odgovaram na ono što si me pitao. Kažeš, možda smatram važnim nešto preko čega ostali prelaze sasvim prirodno? Kako sam mogao pasti na samim sitnicama? Ta u svakoj ljubavi se nalaze one rane koje su mene snašle u svakom prijateljstvu. Jer ako bi svako odbio od sebe ljubav i prijateljstvo i zajednicu zbog čega i ja, onda ne bi postojalo ništa drugo do osamljeno biće.

A ja kažem da i nema drugo. Ono što izgleda zajedničko, nije to. I što razlika između mene i ostalih jeste da sam bolje prošao. Nisam upao u ono što su oni uradili. Ne! Ja sam se čuvao izdaje koju su drugi počinili. Ja sam od početka znao kakav će život odatle proizaći. Video sam da je to samo druga reč za sramotu. Radije sam lepo umro. Ako je drugima ova vrsta ljubavi i prijateljstva dobra, pa neka žive u njoj na svoju sramotu. Ispaštaju zbog toga. Vidiš? Kako da ne vidiš. Lažu, ali na koncu i oni ostaju sami, samo što to ne znaju. Sami i zauvek sami, poremećeni, spotaknuti, zatrovani, propali. A ja sedim ovde na kućnom pragu. Sunce je već zašlo. Ulazim, ložim vatru, pripremam večeru. Potom ću još prolunjati šumom, i oko mene su moji bogovi.

IZVOR:

François Lelong


Bela Hamvaš (1897-1968)
U jednom prelomnom trenutku svoga života i rada, Bela Hamvaš (1897-1968) je izveo sopstvenu računicu: šta je hteo i šta je uradio. Račun je porazan i veličanstven: "Morao sam da naučim da svaka muka i nevolja, pad, lom, patnja pripada mojoj sudbini. Morao sam da saznam kako sam ranjen, i pobeđen sam. Nije mi bilo dopušteno da ustuknem. Nije mi bilo dopušteno da se prodam sreći. Na koncu sam počeo da uviđam smisao patnje.“ Delo je ostalo u rukopisu, objavljeno je tek 45 godina posle nastanka i 30 godina posle autorove smrti. Ali je Hamvaš i posle izvođenja ovoga računa nastavio da piše, tako je nastala druga polovina njegovog velikog opusa: eseji, studije, romani. Ispostaviće se da je on jedan od onih velikih stvaralaca čije delo ne zastareva, njegovo vreme tek dolazi, njegova misao će oploditi i osvestiti mnoge čitaoce i stvaraoce

Gde raste ljubav, gde raste prijateljstvo? Gde zajednica? Gde bogovi? U Ti. Nisam imao prijatelja i ljubavi ne zato što sam mnogo zahtevao, nego zato što nema ljubavi i nema prijateljstva. Onaj ko je našao, nije našao ljubav, prijateljstvo, zajednicu, nego obmanu. U tome ne sudelujem. Nema ovde ostvarene sudbine, samo nemo i očajno stenjanje koje se stropoštalo samo u sebe, što je naša istorija, svačija sudbina, maloga i velikoga. Jer onaj ko ovde izgleda kao dobitnik, taj je varalica. Ne znam gde si, ne znam ko si, ne znam da li jesi, jer nisi. Gde može da trijumfuje život ako ne u tebi, ljubavi, prijateljstvo, zajednico? Gde mogu da živim ako ne u tebi? Ostvarivanje ljudske sudbine bez zajednice nemoguće je, a ovde nema zajednice.


5 коментара:

  1. pozdrav sfingo. prošli su i ovi dani, još jednom, iz dubina duše izranjamo i krećemo ka veneciji na bal pod maskama.
    mislim da bela hamvaš piše besprijekorno, i o prijateljsku i o ljubavi i čovjekovoj stvarnosti. iako kaže "nije mi bilo dopušteno da se prodam sreći" on je to osvijestio. bilo mu je dopušteno ali on nekako to nije sebi dopustio. ovakvi ljudi su slobodni ljudi.
    MC

    ОдговориИзбриши
  2. slučajno se sretoh (smem li to reći a da se ne postidim:) sa Hamvašem pre par godina... vredi! a ti to već znaš:)))

    ОдговориИзбриши
  3. Dobro došao, Grofe!
    Prođoše i ovi dani, istina, samo je pitanje koliko smo maske uopšte skidali ili smo za tu priliku nove stavljali na lica. Venecija je samo otmenija i baroknija varijanta zamaskirane stare dame koja uveliko tone. A dok ne stignemo do venecijanskih balova, u Sbiji ima još praznika u januaru, tek su počeli. I neko reče pre neki dan: Ako tonemo, neka bude bar "otmeno", uz prasetinu, vino, kolače i smeh... hehehe... nepopravljivi balkanski optimizam, idealizam ili glupost... svega se može u tome naći.

    Smah i vedrina su, istina, veliki borci protiv strahova koji vladaju, ali koji? Bela Hamvaš kaže: "Šta je ta vedrina? Smešak koji je u svakom trenu spreman da lepo umre kad već ne ume lepo da živi. U smrti se ne može propasti. Ono u čemu čovek propada jeste sramota. Nisam propao onda kada sam umro, nego kada sam napustio sakralnu čistotu koja postoji u svakom čoveku". Mi umiremo u velikoj sramoti, stid nas davi, magla neosvešćenosti guta...

    Bela Hamvaš je lepo rekao:
    "Ostvarivanje ljudske sudbine bez zajednice nemoguće je, a ovde nema zajednice", nema u onom smislu u kom ostvarenost čoveka u humanosti treba da postoji. Sloboda bez te osnovne ljudske suštine i ne može da postoji niti da se razvija. Ovo su vremna teških lekcija uz bolna osvešćenja izgubljenog znanja. Evolucija svesti uzima pun zamah. Vreme nam neobjašnjivo govori i pokazuje put, ali ga ne razumemo i ne vidimo. Svet ide svojim putem, a mi se tešimo da to nimalo ne zavisi od nas. Bar malo!

    Srdačan pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  4. Bravarice, nema razloga da se postidiš ni pred sobom bez obzira kada si otkrila nekog velikana. Nikad nije kasno. Bitno je da se otkrije i čita. Nešto će nas već zagolicati i naterati na razmišljanja. A time i na proveru sopstvenih stavova i postupaka. Menjanje je stvar kretanja. Kao što i sama kažeš: Vredi!

    Tebi sve najbolje.

    ОдговориИзбриши
  5. Najvećem broju ljudi život je isuviše jak. I zbog toga ne mogu da ga podnesu bez narkotika. Iskapiti ga čistog veoma je teško. Od njega se postaje melanholik, ili se podivlja i posrće. Samo ga najsnažniji podnose bez bilo kakvog krivotvorenja, sa svim njegovim mirisima, samo najsnažniji umeju da trezveno čisto žive opojnost koja izvire iz života.

    Čini šta hoćeš. Ali uvek ćeš znati od čega si se plašio. Plašiti se znači umreti. Znači propustiti. Znači nikada. Nikada više. Shvati, nikada, nikada više.

    Nalog tvoga života nije da se mora. Jer se ne mora ništa. Nema prinude. Ali shvati da ovo ovde nikada više nećeš moći da učiniš. Što ne učiniš ovde, danas, sada, to nećeš nikada moći da učiniš. Što se plašiš da učiniš sada, to si izgubio zauvek.

    Nikada ovako lepo, ovako veliko, kao sada, danas, ovde, neće više ništa biti.

    A ubijeni tren, iscurela krv bogova i pretvorena u otrov, i nikada neće biti drugo do otrov, nikada propušteno neće biti drugo do propušteno, strah drugo do strah.

    Čovek je slobodan, uvek je slobodan da učini sve i uvek je slobodan da se plaši. Ali nikada smrt neće biti drugo do samo smrt, otrov, strah i propušteno.

    Bela Hamvaš

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...