петак, новембар 23, 2012

DUGO TRAGANJE - Horhe Luis Borhes





PALATA

Palata nije beskrajna.

Zidovi, nasipi, vrtovi, lavirinti, stepenice, terase, ograde, vrata, hodnici, okrugla ili pravougaona dvorišta, tremovi, ukrštanja, čatrnje, predvorja, odaje, ložnice, biblioteke, tavani, tamnice, ćelije bez vrata i podzemne manje grobnice nisu manje brojne od zrna peska u Gangu, ali njihov broj je konačan. Sa njihovih visokih terasa, prema zapadu, uvek neko gleda kovačnice, drvodeljnice, konjušnice, oružnice i kolibe robova.

Nikome nije dato da da obiđe više od malog dela palate. Neko poznaje samo podrume. Možemo videti neka lica, čuti neke glasove, neke reči, ali ono što opažamo je ništavno. Ništavno i dragoceno u isti mah. Datum koji čelik urezuje u kamenu i koji parohijske knjige beleže kasnije je od naše smrti; već smo mrtvi kada nas ništa ne dotiče, ni reč, ni želja, ni sećanje. Ja znam da nisam mrtav.






DUGO TRAGANJE

Pre vremena ili izvan vremena (oba izraza su neprikladna) ili na nekom drugom mestu koje ne pripada prostoru, postoji jedna nevidljiva, možda i providna životinja koju ljudi traže i koja traži nas.

Znamo da se ne može izmeriti. Znamo da se ne može opisati jer su olici koji se u njoj sjedinjuju beskrajni.

Neki su je tražili u ptici sačinjenoj od ptica; neki su je tražili u reči ili slovima te reči; neki su je tražili i traže je, u knjizi starijoj od arapskog jezika na kome je napisana, starijoj čak i od svih stvari; neko je traži u rečima Ja Sam Onaj Koji Jesam.

Kao univerzalni oblici sholastike ili Vathedovi arhetipovi, javlja se iznanada. Kažu da nastanjuje ogledala i da onaj koji gleda sebe vidi nju. Neki je vide ili opaze u prijatnom sećanju na neku bitku ili u svakom izgubljenom raju.

Pretpostavlja se da njena krv struji u tvojoj krvi, da je sva bića rađaju i da je ih ona rodila, i da je dovoljno okrenuti klepsidru da bi se izmerila njena večnost.

Vreba nas u Ternerovim sutonima, u pogledu neke žene, u drevnom ritmu heksametra, u nekoj zori, u mesecu na horizontu ili iz metafore.

Izmiče nam, svakog trena: Rimljaninova izreka nestaje, noći izjedaju mramor. 



Iz knjige DUGO TRAGANJE
 Horhe Luis Borhes



Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...