среда, март 09, 2011

METAFIZIKA - uzroci podela androgina - Rudolf Steiner


OSNOVI EZOTERIJE
Rudolf Steiner
Predavanja 1905. Berlin
prevod: Monte Christo 




Ovakvi oblici evolucije odvijaju se samo pod posebnim vodstvom viših bića, Deva, da bi na određeni način unaprijedili evoluciju. Vođa cijelog napretka je Bog koji se u Hebrejskoj tradiciji zove Jahve; Jehova. On je bio Bog Mjeseca. On je posjedovao u najvišem smislu riječi, snagu koja se razvila na Mjesecu i on je u skladu s tim nastojao čovječanstvo dalje razvijati u tom smjeru. U zemaljskom svijetu Jahve predstavlja onog Boga koji bića obdaruje mogućnošću fizičke reprodukcije. Sve drugo (intelekt) nije bila namjera Jahve. Da se jedino Jahvina intencija nastavila razvijati, ljudsko biće bi napokon izgubilo mogućnost da se reproducira, jer bi se snaga reprodukcije iscrpila. Njega bi tada zanimala samo kreacija predivnih oblika, jer bi bio nezainteresiran za ono što je iznutra, intelektualno. Jehova je želio stvoriti predivno oblikovana ljudska bića, kao predivne statue. Njegova je intencija bila da sa snagom reprodukcije treba nastavit dok ne bude potrošena. Želio je imati planet koji bi nosio samo predivne ali potpuno nepokretne forme. Da je Zemlja nastavila svoju evoluciju s Mjesecom u sebi, bila bi se razvila u potpuno rigidnu, zaleđenu formu. Jehova bi bio svoj planet učinio besmrtnim kao spomenik svoje namjere. Do toga bi bez sumnje došlo da nisu oni Adepti, koji su požurili iza evolucije Mjeseca sada došli u prvi plan. Upravo u to vrijeme oni su se pojavili. Oni su već na Mjesecu razvili inteligenciju i Duh koji mi razvijamo tek na Zemlji. Oni su sada uzeli ostatak čovječanstva pod svoju odgovornost i spasili ga od sudbine koja bi ih inače zadesila. U čovjekovu astralnom tijelu nova iskra je bila zapaljena. Baš u to vrijeme dali su čovjekovu astralnom tijelu poticaj da se razvija iza ove kritične točke. Jahve je sada mogao spasiti situaciju jedino mijenjajući način djelovanja. Stvorio je muškarca i ženu. Ono što više nije moglo biti sadržano u jednom spolu bilo je podijeljeno između dva spola.

Sada su postojale dvije struje, ona od Jahve i ona od Adepta Mjeseca. Interes Mjesečevih Adepta leži u produhovljavanju čovječanstva. Jahve je, međutim, želi od njih napraviti predivne statue. U to vrijeme ove dvije snage se međusobno takmiče.
Dakle na Zemlji imamo posla sa silom koja ima snagu samo-reprodukcije; Kriya-shakti. Ova sila je danas na Zemlji prisutna jedino u najvišim Misterijima. U to vrijeme je posjedovao svatko. Preko ove sile čovjek može sebe reproducirati; zatim postaje podijeljen na dvije polovine s rezultatom da na Zemlji nastaju sva spola.

Jehova je od Zemlje povukao kompletnu snagu samo-reprodukcije i smjestio je na Mjesec uz bok Zemlje. Kroz to se pojavila veza između snage reprodukcije i Mjesečevih bića. Sada imamo ljudska bića s oslabljenom moći reprodukcije, ali koja još nemaju mogućnost da se produhove. Oni su bili preci današnjeg čovjeka. Adepti Mjeseca su im došli i kazali: Ne smijete slijediti Jehovu. Neće vam dopustiti da dođete do znanja ali bi trebali. To je Zmija. Zmija je pristupila ženi, jer je ona imala moć dati iz sebe izdanak. Sada je Jehova rekao: Čovjek je postao kao što smo mi, i donio u svijet smrt i sve povezano s njom.

‘Lucifer’ je ime dano Adeptima Mjeseca; oni su ti koji poklanjaju čovjekovu intelektualnost. To daju astralnom i fizičkom tijelu; da je bilo drugačije Monade ne bi mogle ući u njih i Zemlja bi postala planetarni spomenik Jehovine veličine. Preko intervencije luciferskog principa bila je sačuvana ljudska nezavisnost i duhovnost. Tada je Jehova, tako da čovjek ne bi bio potpuno produhovljen, podijelio proces samo-reprodukcije na dva dijela. Ono što bi međutim bilo izgubljeno da je Jehova nastavio raditi sam ponovno će se pojaviti u šestoj korijenskoj rasi, kada će čovjek postati toliko produhovljen da će ponovno steći Kriya-shakti, kreativnu moć reprodukcije. Biti će u poziciji iznijeti vlastitu vrstu. Na taj način čovječanstvo je bilo spašeno od propasti.




slični postovi:
EZOTERIJSKO TUMAČENJE MOLITVE "OČE NAŠ" - Rudolf Š...
METAFIZIKA - uzroci podela androgina - Rudolf Stei...
METAFIZIČKI POJAM EROSA - Mit o androginu
Rudolf Steiner - OSNOVE EZOTERIJE
DUHOVNE INTERPRETACIJE SNOVA - Rudolf Steiner

11 коментара:

  1. Анониман9. март 2011. 18:29

    u hermetizmu ima još jedna potvrda o jedinstvu spolova. naime, prosječno vrijeme između dvije inkarnacije ljudskog bića, ili monade u tijelu, u današnjem vremenu je nešto više od 2000 godina.
    ali kroz to vrijeme obično se dogode 2 inkarnacije, jedna kao muškarac i jedna kao žena.
    u hermetizmu se međutim te dvije inkarnacije računaju kao jedna.
    ljudskom biću su potrebna specifična iskustva oba spola.
    ima i još jedna stvar.
    jedno od tijela, etersko tijelo(fizičko,etersko,astralno,ego) je suprotnog spola nego fizičko.
    etersko tijelo je drugačije prirode i drugačije supstance, ali u njemu se nazire nešto kao spolni organi suprotnog spola od fizičkog tijela.
    već astralna supstanca i ego-supstanca nema nikakve veze sa spolnošću.
    MC

    ОдговориИзбриши
  2. Dragi Monte Christo,
    pre svega da ti zahvalim na prevođenju Štajnera, i za entuzijazam i predanost temama koje te intrigiraju i koje sa nama ostalima deliš. I da ti zahvalim na promišljanju ovih tema, pre svega za ispunjenje obećanja. Lepo je od tebe što odvojiš vremena da i na ovaj način učestvuješ na obom blogu. I korisno za sve nas.

    Štajner ide dalje i dublje, tako da ovaj tekst koji si nam svesrdno priložio, daje jednu sasvim drugačiju sliku polazišta ideje odakle je uzrok nastnka polariteta seksualnosti kod čoveka. I ukupna mistična slika čovekovog stanja i postanja, kroz delovanja nematerijalnih sila na fizički svet, kao objašnjenja duha i duhovnosti čoveka u samoj materijalnoj stvarnosti. Koliko je to uošte moguće objasniti. Izgleda jedino kroz misterije starih učenja.

    Ono što je meni zanimljivo u ovom tekstu, a pomalo deluje suprotno od opšteprihvaćenih značenja "Lucifera" je što su takvi oblici "bića" energija uticali na razvoj ćovekovih inetelktualnih potencijala i duhovnosti koja se zajedno sa njima razvijaju. Jasno je da svaka suprostavljena sila unutar čoveka znači pre svega PODSTICAJ za napredovanje u svakom smislu. I psihološki koncept nauke XX veka ne posmatra neurozu kao bolest ili nešto negativno, već kao šansu za napretkom i sazrevanjem.

    U ovom tekstu je veoma zanimljiva ideja raspolućenje androgina koja u svom polazištu još više približava čoveka božanskom, jer mu pruža mogućnost slobode izbora i individuacijske mogućnosti za razvoj duhovnosti - oboženja (jung). I otuda se nazire uloga žene kao mesečevog principa, i veza sa Lilit mitom.

    Evo da citiram deo Štajnerove teozofije:
    On Lucifera opisuje kao biće koje u čoveku podstiče sebičnost, odvajanje od društva, sanjarenje, fantaziranje, haluciniranje, i drugo, a Ahriman s druge strane postavlja prepreke ljudskom razvoju, želi čoveka odvojiti od Boga. Luciferski princip je razređivanje i zagrevanje a ahrimanski zgušnjavanje i hlađenje. Uprkos ovome Rudolf Steiner tumači kako je od ovih sila nemoguće pobeći, pa se preteran uticaj jednog može uravnotežiti suprotnom snagom drugog. Takođe ih drži neodvojivim od opšteg ljudskog razvoja.

    Prema tome spasa nam nema do sopstvenog pokušaja harmonizacije suprostavljenih sila. Uz ljubav, milosrđe, saosećanje, opraštanje, sve ono što čoveka uzdiže na nivo produhovljenog bića.

    ОдговориИзбриши
  3. Koincidencija???
    Da odgovorim. U psihičkom smislu, mi posedujemo Animusa i Animu: muški i ženski princip. A kako su oni i gde raspoređeni, očito ovakve teorije mogu dati odgovor. Štajnerova antropozofija to veoma vešto povezuje sa svim telima koje čovekovo biće ima u sebi i oko sebe. I verovatno je u pravu. Svi ti energetski omotači čoveka nose neke informacije, ne samo iz ovoga života već i iz prethodnih. A moguće je i iz budućih, jer i sam pojam vremena nije ono što mi subjektivno doživljavamo u ovom realitetu.

    Čovekov život je inače zbir iskustvenih znanja, bilo koje vrste iskustva, pa i misaonih, osećajnih, fizičkih. Razvoj ličnosti je proizvod iskustvenih znanja. I to ga i određuje, kao biće, u duhovnom smislu.

    Što bi rekao Armin Risi: Ali začuđujuće, mi uopšte nismo ljudi. Mi smo duhovna bića, koja sada žive kao ljudi.

    ОдговориИзбриши
  4. Анониман9. март 2011. 19:21

    lucifer ne potiče toliko sebičnost, koliko ističe sebe. on je frajer u lakiranim cipelama. lako plane i ponese ga trenutak. uz to je i genij intelekta, sjajan je znanstvenik. impulsivan je i okrenut drugim ljudima(naravno da je u nama).
    ahriman se povlači u sebe i kuje pakleni plan. kao onaj poznati američki milijarder koji godinama nije izašao iz stana.
    MC

    ОдговориИзбриши
  5. hehehe,
    kakav opis!
    Hvala za ovu slikovitu predstavu ovih demonskih energija. Da se malo sa sobom pozabavimo, šta je to što u sebi nosimo. hehehe

    Nego, da te pitam. A kako ti doživljavaš frajera u lakovanim cipelama, intelektualnog virtuaoza, koji mora da je svestan svoje veličine, koji lako plane i ponese ga trenutak. Pa, mora da je bar malo gord, sujetan i opsednut sobom, pa bilo to i skriveno. I pozadina toga je skriveni ili ogoljeni egoizam. A mi obično za taj izraz koristimo sebičnost... prosto tako se u jeziku ustalilo.

    Ja lično imam dosta tog luciferijanskog u sebi, bar sam svesna.

    A ovaj drugi, Ahriman, mi je smestio izbor posla, da ne izlazim iz kuće uopšte.... heheheeh... Prosto mi ne dozvoljava da izađem. I tako se njih dvojica u meni preganjaju. Ovaj prvi se setio, pa me odvukao na forum, pa sad na blog...hehehehe

    Nije baš tako crno. Šalim se malo. Ali mi je tvoja slikovita formulacija baš legla.

    ОдговориИзбриши
  6. Draga Sfinga,

    Ništa mi od ovoga ne dopire do svesti.Ne mogu da se udubim u problematiku.Kada osetim otpor prema sadržaju odustajem u startu.Večeras sam čitala potpuno drugu vrstu literature,istoriju.
    Izvanredni prilozi modernih istoričara nose u sebi i ovakve tekstove.Novi istoričari žele osvetliti duhovnu celinu jednog vremena, zahvaljujući čemu, mi koji čitamo, stičemo potpuniju sliku ukupne atmosfere.Takvim prikazom istorija poprima karakteristike književnosti pa mi na momenat padne na pamet kako se vraća svom prvobitnom obliku.To više nisu samo činjenice, bitne za neku ogolelu sliku društva,već materija koja predstavlja celokupan život i to na način kako se on i odvijao.To je istorija svih ideja,svih društvenih slojeva,ratovi ali i maskenbali, političari, ali i seoske svadbe. Sve u svemu jedna predivna generacija ljudi koji su dostojanstveno nastavili delo Johana Huizinge koga prosto obožavam. Misao,o kojoj ste Vas dvoje večeras razgovarali,ne mogu da pratim, ali pokušavam reći da je i to misao koja je kreirala istoriju i ko zna na koji način uticala na tokove života.

    ОдговориИзбриши
  7. Draga Liv, potpuno te razumem. I ne treba se udubljuješ, ako osetiš otpor bilo koje vrste. Kad bih i sama naletala na bilo koju vrstu pozitivističkog stava luciferijanske ideje kroz raznu literaturu koju sam iz puke radoznalosti čitala u toku svojih malih istraživačkih avantura, odmah bih se namrštila i osetivši otpor odustajala od daljeg čitanja.

    Šta da ti kažem, ako sam dnevnike Anais Nin prvi put čitala sa 13-14 godina, krišom potkradajući maminu literaturu. Pa "Parove" Džona Apdajka... hehehe... Jednog dana me je majka uhvatila na delu: "Draga moja, pa zar od ovolike biblioteke, ti si baš to iščačkala. Žao mi je što toliko žuriš da odrasteš... biće vremena i za takvu vrstu literature..." I to sam shvatila tek kad sam se zbilja vratila na baš da dela, u zrelim godinama.

    Drugi primer: U nekim ludim 30-tim godinama, kada mislimo da sve znamo o životu, a spotičemo se i na, naizgled, običnim životnim situacijama, upoznala sam čoveka koji mi je približio neka sasvim drugačija viđenja čoveka i života uopšte. U jednoj priči mi je rekao: Ja imam 3 oca: Ota Fenihela (Frojdov sledbenik), Betovena (ti ga odlično poznaješ) i Štajnera. Do Fenihela sam nekako i stigla (ali samo stigla), Betovena slušam kada imam najveći elan dok radim (neverovatno koliko me podstiče), a Štajnera u to vrema nisam ni želela da čitam. U to vreme sam imala utisak da sam gomilu stvari u svom životu propustila, i kao da sam htela sve odjednom da progutam. On se smeškao, baš kao i moja mama kad me je uhvatila da krišom čitam Anais Nin, i rekao: "lepo je to kad čovek ima glad za znanjem, ali kad bi u jednom dahu progutao celu jabuku, bio bi u situaciji da može da se udavi ili da ostane u stomaku nesvarena, prouzokovavši velike probleme sa "zdravljem". Eto, danas shvatam i njega.

    Svaki čovek ima neki svoj put. I na tom putu hiljade putića koji se granaju, i ako je po prirodi radoznao, on trči sa jednog putića na drugi, proveravajući stalno, koji je pravi. A uvek je pravi za nas baš onaj put koji izaberemo u nekom trenutku, iz nekih nepoznatih, viših razloga, jer nas on nepogrešivo vodi nekim saznanjima, iskustvenim. Pa čak, iako na prvi pogled deluju jako pogrešnim, trnovitim, teškim, bespotrebnim, uzaludnim, naopakim. E, baš Štajner pokušava da objasni zašto je sve to u životu neophodnost našeg, individualnog puta, i još više, zašto je to neophodnost razvojnog puta civilizacije u kojoj živimo, u kojoj je čovek nekada davno živeo, i u kojoj će u nekim dalekim budućnostima živeti. Na prvi pogled zvuči bajkovito, čak i besmisleno, ali se u jednom trenutku počinje pojavljivati tračak smisla, nit kojom povezujemo sve ono što smo uspeli do tada da shvatimo i spoznamo.

    Ja sam trenutno u pokušajima da te niti ispovezujem, sa nekim dubokim osećanjam da sve ove čitalačke avanture imaju za mene lično neko značenje. Život ide dalje. Videćemo...

    ОдговориИзбриши
  8. Još jedna veoma simpatična ideja, koja me je i povezala sa svima vama u ovom beskrajnom sajber prostoru, navodi me da ni ova iskustva nisu slučajna, da i ove komunikacije imaju neka iskustvena kvalitativna značenja.

    Štajnera sam počela da čitam (opipavam ga, ovog puta, polako i oprezno) zahvaljujući Monte Christu. Ne, nikako me nije navodio na takav poduhvat. Ali osećaj njegove jednostavnosti prihvatanja nekih ideja neophodnosti svih mogućih unutrašnjih "sila" koje vode čoveka kroz život, me je zaintrigiralo. Pogotovu što kod Štajnera imamo veoma naglašen prizvuk naučnosti svih ovih ezoteričnih i magičnih pokušaja spoznavanja univerzalosti kosmosa, koje je pokušao da primeni i u umetnosti, arhitekturi, medicini (homeopatija ima bliske osnove), čak i samoj poljoprivredi, približavanje prirodi, čiji smo neotuiđiv deo.

    I tvoja ideja: "Misao,o kojoj ste Vas dvoje večeras razgovarali,ne mogu da pratim, ali pokušavam reći da je i to misao koja je kreirala istoriju i ko zna na koji način uticala na tokove života..." je bliska ideji o povezanosti mnogih istorijskih činjenica koje su ostale zapisane, i one lažne i one redigovane, sa dubokom filozofskom i metafizičkom promisli nekih ljudi koji su pokušavali da povežu znanja savremenog sveta sa znanjima drevnih civilizacija koje su posakrivane među starim spisima (učenja starih Veda još uvek mnogi pručavaju, između ostalog), među umetničkim izrazima mnogih starih majstora, i onih nama poznatih, i onih nepoznatih istoriji, koji su ostavili traga u kamenu, glinenim pločicama, arhitektuiri, jeziku. Jezik, kao najstariji oblik čovekovog izraza sopstvenog bića, govori ponekad više o njemu, nego sva kreativna ispoljavanja na polju umetnosti, književnosti, nauke...

    Svaki čovek ima duboku potrebu da sebe izrazi, i još jednu potrebu - da sebe objasni. jedan slikar sebe objašnjava svojim slikama. Kompozitor, pre svega, sebe objašnjava svojom muzikom. Pa čak i mi koji je slušamo, sbe objašnjavamo osećajem koji nam ona izaziva, podstiče, ispunjava. I sam izraz ispunjavati je ideja ocelovljenja, kojoj čovek čežnjivo teži, ne shvatajući da je to onaj "komadić koji nam nedostaje"....

    I mi sami smo samo komadić ovog beskrajnog svemira, celosti koja se stalno pokreće, menja svoje pojavne oblike i u nama i izvan nas.

    ОдговориИзбриши
  9. I sad bi na sve ovo moje pisanije jedan racionalan tip izjavio: Toliko reči si prosula, a ništa nisi rekla.

    Moguće, ali ko ume i voli da čita između redova, možda može po nešto i za sebe da pronađe.

    Eto posle ovih verbalnih uzletanja, vratih se raciju... Odoh da radim ono od čega se živi, bar u ovom realitetu koga dobro poznajemo... a da li ga uopšte poznajemo???!

    ОдговориИзбриши
  10. Анониман5. мај 2011. 12:17

    Moram skrenuti sa teme, čitajući sve komentare zamislio sam se koliko je tek predamnom da naučim i iskusim...

    MC je odlično približio Luciferski i Ahrimanski princip (međutim, nisam imao predstavu da je Štajner o ovome pisao, jer sam od njega čitao tek jednu knjigu). Neću lagati da su mi ovi principi bliže poznati hahaha pogotovu Ahriman koji sedi povučen u svom stanu...

    ОдговориИзбриши
  11. Dragi Vektore,
    treba da si srećan što spoznaješ koliko toga još ima ispred tebe. Toliko bogastva da i ne slutiš. I nemoj se uplašiti ako te neka iskustva zavedu da pomisliš da si nešto propustio ili promašio. U svakom periodu života, ima još toga ispred nas.

    http://wortfuturis.com/
    Ovde imaš kontakt gospodina Nikolića koji je studirao antropozofiju u Dornahu, Švajcarska, koji prevodi Štajnera i izdaje njegove knjige. Možeš poručiti koju, veoma su povoljni uslovi kod izdavača.

    I prijatno ti čitanje

    Pozdrav

    ОдговориИзбриши

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...